devojka i noć
sedela je u svom stanu
u Mileševskoj ulici, u 23:45, nad projektom u AutoCAD-u,
i pomislila da bi joj sada prijala jedna mala šetnja
iako posao za tu noć još uvek nije bio završen.
ipak, u 1:50 iza ponoći ponovo je pomislila
da bi joj mala šetnja sada definitivno prijala
bez obzira na posao.
mala šetnja i jedno hladno pivo, to bi mi
prijalo, pomislila je i ustala od radnog stola.
izašla je iz stana, strčala niz stepenice, pa
preko ulice, do obližnjeg dragstora.
koji, iz nekog razloga, nije držao pivo.
pa gde ovde drže pivo? - upitala se, razgledajući rafove.
i onda je shvatila: e pa, mislim stvarno ste nesposobni!
okrenula se i napustila to nesposobno mesto.
i sada je sve naokolo ponovo bila noć, i
Mileševska ulica u tami. napravila je nekoliko koraka,
pa je tako i ona sada bila
u tami. i pomislila je, tu u tami - hej, pa odlično je ovo, niko
ne zna da si tu! nisam pogrešila što sam odlučila da prošetam,
prijaće mi ova šetnja,
a pivo ću uzeti na drugom mestu,
šta se može kad je ovaj dragstor tako nesposoban!
i zatim se zaputila prema čuburskom
parku koračajući kroz tamu. pa kroz polutamu. pa
kroz svetlo. polutamu. svetlo. i zatim
ponovo kroz tamu i tada niko ne bi znao da je ona
tu.
a sviđali su joj se:
duhoviti, Brač, brokoli, Denil Harms, eterično ulje mente, francuski
(jezik) itd. i još uvek joj se sviđaju. a tu je i to neizbežno pitanje: topline.
eto, to bi bilo fino: ako bi imalo nešto da je
greje. u redu. sada samo otkriti (i dovući)
stvari i pojave i bića koja će joj to dati.
a negde je načula da će Mars
te noći biti tako blizu Zemlji da će čovek
moći da ga ugleda golim okom, i ta mogućnost joj se
dopala i pomislila je - ha, Mars, ako me budu
pozvali, ja bre odoh!
i odlučila je da bre hoda sporo, da od tog trenutka
ta šetnja bre bude što je moguće manje brza, da
pokuša da zaboravi na posao, da
pokuša da ugleda taj Mars na nebu, i da
se usredsredi na samo bre lepe stvari,
na stvari koje nas vode kroz svetlo i tamu
dok u 2:15 iza ponoći hodamo po Vračaru pokušavajući da ugledamo Mars.
zastala je kod dragstora br. 2 i taj je bio
sposobniji. otvorila je jedan od visokih frižidera u
kome su stajale posložene raznobojne flašice i
bez premišljanja posegnula rukom ka srebrnoj limenci.
sjajno što imaju Srebrno, ono mi se najviše dopada, pomislila
je iza srećnih očiju,
zatvarajući vrata frižidera.
otišla je do kase i platila i, zatim, pored gajbica sa voćem,
iz neonskog svetla sposobnog dragstora br. 2
vratila se natrag u noć.
otvorila je limenku potezom kažiprsta,
čuo se karakterističan prskajući zvuk i
i oko njenih prstiju stvorilo se nešto pene.
skupila je usne u položaj za zviždanje, podigla
limenku do lica i zatim usrknula sve
to nešto pene.
naslonila se na vitrinu za sladoled, i
posmatrala male insekte dok kruže oko uličnih svetiljki,
i slušala noć kako diše svuda naokolo kroz krošnje drveća, i
zaključila da je ovo možda jedna od
najlepših noći kojima je bila u prilici da prisustvuje.
još ako bih uspela da ugledam taj Mars - e, onda će ova noć
svakako preuzeti
primat.
pa čekaj, pomislila je, čovek ne mora da zuri u nebo da bi
ugledao Mars, Mars možeš da ugledaš na raznim
mestima - i u tebi, ili u nekom ko ti se sviđa, pa čak i
u tvom stanu u Mileševskoj ulici možeš da ugledaš Mars, kako
kao sjajna crvena kugla lebdi nad parketom u
vazduhu aromatičnom od
eteričnog ulja mente,
pa zar ne?
i zatim se otisnula sa vitrine
i nastavila da hoda, i pijucka svoje pivo (u 3:02 iza ponoći)
zamišljena nad tim čudnim stvarima što nas
nevidljivim dlanovima poguruju napred (kroz svetlo i tamu)
sporo bližeći se čuburskom parku.
1 komentara:
Songs of Innocence-NightThe sun descending in the west,
The evening star does shine;
The birds are silent in their nest,
And I must seek for mine.
The moon like a flower,
In heaven's high bower,
With silent delight
Sits and smiles on the night.
Farewell, green fields and happy groves,
Where flocks have took delight;
Where lambs have nibbled, silent moves
The feet of angels bright;
Unseen they pour blessing,
And joy without ceasing,
On each bud and blossom,
And each sleeping bosom.
They look in every thoughtless nest,
Where birds are covered warm;
They visit caves of every beast,
To keep them all from harm:
If they see any weeping
That should have been sleeping,
They pour sleep on their head,
And sit down by their bed.
When wolves and tigers howl for prey,
They pitying stand and weep, -
Seeking to drive their thirst away,
And keep them from the sheep.
But if they rush dreadful,
The angels, most heedful,
Receive each mild spirit,
New worlds to inherit.
And there the lion's ruddy eyes
Shall flow with tears of gold,
And pitying the tender cries,
And walking round the fold,
Saying, "Wrath, by his meekness,
And, by his health, sickness
Is driven away
Form our immortal day.
"And now beside thee, bleating lamb,
I can lie down and sleep;
Or think on him who bore thy name,
Graze after thee and weep.
For, washed in life's river,
My bright mane for ever
Shall shine like the gold,
As I guard o'er the fold."
William Blake
neurojazz - 24. oktobar 2009 10:57:17
<< Home